Nakon pola godine potvrdio je to i potpisani ugovor, kojim je udruga postala zakonitim vlasnikom, doduše derutnog i zapuštenog, ali prostranog stana, u čije je uređenje otišlo oko 300.000, opet doniranih kuna od UNHCR-a, Vladina ureda za udruge...
U novim prostorijama udruga sada provodi gotovo sve svoje socijalne i razvojne programe, a osniva i zakladu iz koje će se financirati nadareni siromašni učenici i studenti. Bit će to ostvarenje ideje njezina dobročinitelja, koji je u ovome vremenu opterećenom materijalnim vrijednostima i tržišnom utakmicom, svojim postupkom želio pomoći drugima. Na srcu su mu posebno bili mladi ljudi koji nemaju mogućnosti, a žele se školovati. Početni iznos zaklade, 20 tisuća kuna, prikupili su međusobno u udruzi, jer još ne znaju kako će osigurati stalni priljev.
No, riješit će, kažu, i to. Moraju - iz obveze prema ovom "jako dragom čudaku", vele, koji ih na to svojim slikama na zidu svaki dan podsjeća.
Slobodna Dalmacija 21. 02. 2004.
B. GRGUREVIĆ
